Loading...

 Belo odelo (1999) on IMDb

“Sve što je u ovom filmu prikazano zaista se i dogodilo” , tvrdi Lazar Ristovski, “ali sam ja želeo da film podignem za stopu iznad zemlje i tako mu dam utisak nestvarnog i poetičnog. Zašto? Zato što je današnji gledalac suviše pritisnut realnošću života ( pogotovu u Jugoslaviji) i potrebna mu je jedna ulepšana slika sveta koja se oslanja na romantični zanos, emocije, strasti, poetiku, čast, viteštvo, želju za igrom i tolerancijom”.

Likovi u filmu – bez obzira kojem socijalnom, obrazovnom ili kulturnom nasledju pripadaju – imaju svest o sebi i dopuštaju sebi da razmišljaju o velikim temama kao što su život sam po sebi, ljubav, opstanak, postojanje, smrt, večiti krug, prolaznost i nesavršena priroda ljudskog roda. Oni se ne boje da pokažu svoja prava osećanja i svoje pravo lice. Glavni junak ide i jedan korak dalje: on se ni smrti ne boji.

Scenario i režija: Lazar Ristovski
Direktor fotografije: Milorad Glusica
Scenografija: Milenko Jeremić
Kostimograf: Boris Čakširan
Ton: Nenad Vukadinović
Montaža: Petar Putniković
Kompozitor: Srdjan Jacimović
Maska: Radica Todorović
Izvršni producent: Petar Ristić
Producent: Lazar Ristovski

Uloge:

Lazar Ristovski. Radmila Sogoljeva (UKR), Dragan Nikolić, Velimir-Bata Živoinović, Danilo – Bata Stojković, Renata Ulmanski. Bogdan Diklić, Danica Ristovski, Branislav Popović, Branimir Brstina, Nikola Kojo, Zoran Cvijanović, Jovan Ristovski, Slobodan-Boda Ninković, Bojana Maljević, Katarina Gojković, Sonja Kolačarić, Zdena Hurtecakova (Ceska), Milana Vranešević, Nebojša Milovanović, Andrej Sepetkovski, Nenad Stojmenović

Festivali i nagrade

1999.

12.- 23. maj | Nedelja kritike, Cannes Film Festival, Francuska
29. jun – 4. jul | Festival XXI Secolo Reggio Calabria, Italija
15.-29. avgust | Edinburgh International Film Festival, Škotska
24.-28. avgust | “L’arte per la pace: Settimana dei Balcani” Gibelina Italy nagrada za najbolji umetnički film “The Art Film”
27. avgust | G.September Montreal, Kanada
3.-10. oktobra | Panorama Of European Cinema Athens, najbolji film u konkurenciji evropski film
6.-21. October | Chicago International Film Festival, USA
7.-19. October | Warsaw
14.-21 . oktobra | Fundacio Municipal de Cine, Mostra de Valencia, nagrada za najbolji snimateljski rad Miloradu Glušici, Valensija u Španiji
30. oktobar – 4. novembar | Festival du cinema international en Abitibi- Temiscamingue, Kvebek, Kanada film je prikazan u Parizu u kategoriji filmski klasici.
26. novembar | Festival autorskog filma, Beograd
“Pozitiv”, nagrada za celokupni autorski doprinos u filmu Belo odelo.
27. novembar – 3. decembar | Evropski filmski & televizijski internacionalni festival Viareggio, Italy
30. novembar – 8. decembar | Internacionalni filmski festival u Bratislavi, Slovačka

2000.

13. – 24. januar | The Nortel Palm Springs International Film Festival, SAD
15. – 22. januar | Alpe Adria Film Festival, Trst
25. – 30. januar | Max Ophuls Preis Film Festival, Nemačka
4. – 13. februar | Palm Beach International Film Festival, SAD
10. – 19. mart | Skopje Film Festival, Makedonija
31. mart – 7. april | Charleroi, Francuska
31. mart – 15. april | Singapur
19. – 30. april | Brazilija
31. maj – 4. jun | International Film Festival Innsbruck, Austrija
2.- 6. jun | V Festival of European Co-production, Sofia, Bugarska
23. – 29. jun | International Film Festival Of Festivals, St Petersburg, Rusija

2001.

16-21. Januar | Tromso International Film Festival, Norveška

Film “Belo odelo” bio je jugoslovenski kandidat za nagradu Američke akademije filmske umetnosti i nauke Oskar (Oscar) 1999. godine.

Reditelj

Lazar Ristovski
/glumac/režiser/producent/pisac

Član evrropske filmske akademije

Lazar Ristovski je jedan od najpoznatijih srpskih glumaca. Igrao je u preko 80 filmova, a režirao 2. Lazar Ristovski je osnivač I direktor producentske kuće Zillion film. Pod dirigentskom palicom Lazara Ristovskog Zillion film je napravio za dvadeset I tri godine, kao glavni producent ili koproducent, 17 igranih dugometražnih filmova , koji su obišli sve najveće svetske festivale. Kan, Berlin, Toronto, I osvajali značajne nagrade. Naši filmovi su porodati širom sveta. Lazar Ristovski je igrao I glavnu ulogu u kultnom filmu Emira Kusturice Underground koji je osvojio Zlatnu palmu.

Kao producent Lazar Ristovski je uvek bio hrabar I inovativan. Uvek je bio otvoren za nove ideje, davao šansu mladim rediteljima. Kao glumac on ima impozantnu biografiju, kao producent sjajnu, a njegov debitanstski rediteljski film, Belo odelo je bio prikazan u Kanu u programu, Nedelja kritike.

  • 2019. PIJAVICE 
  • 2018. KOJA JE OVO DRŽAVA – uloga Karlo
  • 2018. KRALJ PETAR I – uloga Kralj Petar I Karađorđević
  • 2018. THE MAN WHO BOUGHT THE MOON – uloga Taneddu
  • 2018. IZMEĐU DANA I NOĆI – Čovek koji traži mrtvog sina (segment “III priča”)
  • 2010-2017. SELO GORI, A BABA SE ČEŠLJA (TV serija) – uloga Jovan
  • 2016. DNEVNIK MAŠINOVOĐE – uloga Ilija
  • 2016. PRVACI SVETA – uloga Tito
  • 2016. AUF KURZE DISTANZ – uloga Aco Gorić
  • 2016. S ONE STRANE/ Zrinko Ogresta-glavna uloga
  • 2015. PANTA DRAŠKIĆ CENA ČASTI – uloga Panta Draškić
  • 2015. ZA KRALJA I OTADŽBINU – uloga Djeneral Mirković
  • 2014. NOVEMBARSKI ČOVEK– Roger Donaldson
  • 2011. BELI LAVOVI by Lazar Ristovski lead role
  • 2009 MEDENI MESEC – Goran Paskaljević
  • 2009 SVETI GEORGIJE UBIVA AŽDAHU – Srđan Dragojević – glavna uloga
  • 2009 ĐAVOLJA VAROŠ – Vladimir Paskaljević
  • 2007 S.O.S. – Slobodan Šijan – glavna uloga

”Još”

  • 2006 OPTIMISTI –u režiji Gorana Paskaljevića –koproducent i glavni glumac
  • 2006 SUTRA UJUTRU –u režiji Olega Novkovića –producent i glumac
  • 2006 KROJAČEVA TAJNA –u režiji Miloša Avramovića –producent i glumac
  • 2005 DOBRO UŠTIMANI MRTVACI –u režiji Benjamina Filipovića –glavna uloga
  • 2004 SAN ZIMSKE NOĆI –u režiji Gorana Paskaljevića –glavna uloga i koproducent
  • 2004 PAD U RAJ –u režiji Miloša Radovića –glavna uloga i koproducent
  • 2004 KRALJ LOPOVA –u režiji Ivana File ( na nemačkom jeziku) –glavna uloga
  • 2003 MALI SVET –u režiji Miloša Radovića –glavna uloga
  • 2001 BOOMERANG –u režiji Dragana Marinkovića-glavna uloga i producent
  • Berlinski filmski festival –u sekciji Panorama
  • 1999 BELO ODELO
    • autorski film Ristovskog (režiser, pisac, glavni glumac i producent)
    •  Premijera na filmskom festivalu u Kanu u okviru programa Nedelja kritike
    • «BELO ODELO» je bio nominovan kao jugoslovenski kandidat za «Oskara» u SAD
    • Dodeljena mu je nagrada za «Umetnički film» -Gibelina –Italija
    • na Panorami evropskog filma u Atini – osvojio je nagradu kao najbolji film u evropskoj konkurenciji
    • na Festivalu Mostra de Valencia –osvojio je nagradu za najbolju fotografiju-Milorad Glušica
  • 1998 BURE BARUTA (pod nazivom KABARE BALKAN u SAD) – u režiji Gorana Paskaljevića
  • Proglašen za najbolji evropski film (FIPRESCI) i za najbolji film u svim kategorijama od strane kritike na Filmskom festivalu u Veneciji –glavna uloga
  • 1998 –ZBOGOM 20-om VEKU , Makedonski film u režiji Darka Mitreskog i Ace Popovskog (glavna uloga)
  • 2000 – Nagrada za najbolju ulogu na festivalu- XX FANTAFESTIVAL – Miglior Attore-a Lazar Ristovski per “Goodbye 20th Century”- za film “Zbogom 20 vek”-Aco Popovski I Darko Mitreski
    FANTA u Rimu.
  • 1998-DRUGA ŽENA u režiji Uga Kitija (u produkciji Cecchi Gori Group, na italijanskom jeziku) glavna uloga
    •  Učestvovao na Filmskom festivalu u Veneciji
  • 1997 –DO KOSKE– u režiji Slobodana Skerlića (glavna uloga)
  • 1996-BALKANSKA PRAVILA-u režiji Darka Bajića-glavna uloga)
  • 1995-PODZEMLJE-u režiji Emira Kusturice-glavna uloga, Petar Popara-Crni
    •  Film je nagrađen Zlatnom palmom na Filmskom festivalu u Kanu
  • 1993-VIZANTIJSKO PLAVO-u režiji Dragana Marinkovića (glavna uloga)
  • 1992-TITO I JA –u režiji Gorana Markovića –glavna uloga
  • 1991-ORIGINAL FALSIFIKATA-u režiji Dragana Kresoje –glavna uloga
  • 1990-GRANICA-u režiji Zorana Masirevića –glavna uloga
  • 1988- TAKO SE KALIO ČELIK-u režiji Želimira Žilnika –glavna uloga
  • 1988- NEKA ČUDNA ZEMLJA-u režiji Dragana Marinkovića –glavna uloga
  • 1985-JAZOL-u režiji Kirila Cenevskog –glavna uloga
  • 1984-ZADARSKI MEMENTO-u režiji Joakima Marušića –glavna uloga
  • 1983-IGMANSKI MARŠ-u režiji Zdravka Šotre-uloga TITA
  • 1981-SVETOZAR MARKOVIĆ-u režiji Eduarda Galića-glavna uloga
  • 1977-HAJKA– u režiji Živojina Pavlovića

”Zatvori”

  • 2011. BELI LAVOVI by Lazar Ristovski
  • 1999 “Belo Odelo”
    • Premijera filma je bila na Filmskom festivalu u Kanu u okviru programa Nedelja kritike.
    • “Belo Odelo ” je bio jugoslovenski kandidat za nagradu američke Akademija za filmsku umetnost i nauku.
  • Dobio je nagradu za Umetnički film –Gibelina-Italija.
  • Na festivalu, Panorama evropskog filma, u Atini osvojio je nagradu kao Najbolji film u evropskoj konkurenciji.
  • Na festivalu Mostra de Valensia-dobio je nagradu za najbolju fotografiju-Milorad Glušica.
  • 1998 “Filmska Zvezda”- Kratki igrani film. (22`)
  • 2016. “S one strane”- Zrinko Ogresta-koproducent
  • 2015 “Narodni heroj Ljiljan Vidić”-Ivan Goran Vitez-koproducent
  • 2013 “Sveštenikova deca” – Vinko Brešan – koproducent
  • 2011 “ Beli lavovi”-Lazar Ristovski-producent
  • 2009 “Sveti Georgije ubiva aždahu” – Srdjan Dragojević
  • 2006 “Optimist” – Goran Paskaljević
  • 2006 “Sutra ujutru” – Oleg Novković
  • 2006 “Krojačeva Tajna” – Miloš Avramović

”Još”

  • 2004 “San Zimske Noći” – Goran Paskaljević
  • 2004 “Pad u Raj” – Miloš Radović
  • 2002 “Mala Noćna Muzika” – Director-Dejan Zečević
  • 2001 “Boomerang” – Dragan Marinković- Berlinale-Panorama
  • 1999 “Belo Odelo”- Lazar Ristovski – Nedelja kritike, Filmski festival u Kanu.

”Zatvori”

  • Belo odelo
  • Kako sam dobio Oskara
  • Jednostavne priče

Press

“JUGOSLOVENSKI FILM NAM DARUJE OVE GODINE”…

 

Jugoslovenski film nam daruje ove godine uprkos činjenici da je produkcija pala ispod deset naslova. Posle velikih uspeha Emira Kusturice sa filmom “Bela mačka, crni mačor” (Srebrni lav na festivalu u Veneciji 1998.) i Gorana Paskaljevića sa “Buretom baruta” (najbolji evropski film po izboru udruženja filmskih kriticara FIPRESCI 1998.godinu) stiže nam “Belo odelo” film Lazara Ristovskog u kome je on producent, scenarista, reditelj i tumač glavne uloge. Na pomen ovih imena oseća se duh istomišljenika. Ovo je logičan sled, posle trijumfa kod Kusturice u ulozi Crnog u “Podzemlju” (Zlatna palma, Kan 1995.) i upečatljive, nezaboravne uloge u “Buretu baruta”, kao zreo glumac, ne samo u Beogradu u kome uživa ugled poput Depardjea u Parizu, Ristovski pripada svetskoj glumackoj eliti.

”Još”

Ovog puta igra narednika Savu Tiopdorovica, starog 45 godina, neženju, pesnika za svoju dušu, koji čita klasike i sanja o glumačkoj karijeri. Jasno odredjen, predstavivši se kroz kratak unutrašnji dijalog, dovoljan da nam osnovne karakterne odrednice, naš junak je sanjalica koja lebdi iznad uspomena i želja , u nedoumici “ostati veran prošlosti ili se okrenuti budućnosti”. Uvodni monolog glasi: ” mi vojnici nosimo maskirne uniforme da nas neprijatelj ne spazi, ali na nesreću onda ni prijatelji ne mogu da nas vide”. Ovaj duhoviti paradoks daje tragi-komičan, slatko-gorki ton celom filmu, koji nas vraća u zlatno doba jugoslovenske kinematografije sa filmom “Ko to tamo peva” Slobodana Šijana, kao arhetipom.

U ovom filmu naš junak putuje vozom ka svom cilju: majčina sahrana. Scenografija je pomerena: jedinstvo mesta, voz koji vuče parnjača, kao izvučena željom autora iz neke druge epohe, jedinstvo vremena: radnja se odvija tokom dva dana, prvi ključni je sticajem okolnosti finale svetskog prvenstva u Francuskoj, jedinstvo radnje: neizbežnost putovanja koje našeg junaka suočava sa mnogobrojnim epizodnim ali veoma bitnim likovima, od kojih nam neki neće biti simpatični. Čudovišno postignuta, zahvaljujući čvrstoj strukturi, ravnoteža izmedu kontradiktornih elemenata, izazovi koje nameću komične scene koje nekad idu do gega, blaga paranoja, strah od nevidljivog neprijatelja i neodoljiva potreba za trenutnim zadovoljavanjem svih želja, žedj koju mogu da utole samo istinska osećanja. Retko smo, posle Felinija, mogli da vidimo tako uspešan spoj realnog i nadrealnog, naročito u dve scene, koje bi nam “veliki maestro” potpisao. Scenu podvodnog striptiza u kojoj mala sirena pliva u akvarijumu sirotinjskog bordela i druga u kojoj naš junak govoreci “volim te” na sto jezika čarolijom spaja vestern i starinsku romantičnu dramu. “Belo odelo” je film u prilog mira, koji nam jasno i glasno poručuje da je na ovom svetu sve izmešano i da je dobro što je tako.

”Zatvori”

Žan Roa

Galerija

Roman "Belo Odelo"

Kratki roman Lazara Ristovskog “Belo odelo”, nastao na osnovu scenarija za istoimeni film, predstavlja završnicu jednog velikog autorskog poduhvata, po svemu jedinstvenog u našoj kulturi. Producent, scenarista, režiser i glavni glumac filma “Belo odelo”, Ristovski se sad pojavljuje i kao pisac romana pokazujući, na pravi način, da tamo gde se darovitost i visoki profesionalizam podrazumevaju, svestranost ne mora biti smetnja u stvaranju dela koja poseduju odredjene umetničke vrednosti. Sličnih primera gotovo da u nas nema, a u svetskim razmerama glumac i pisac Sem Šepard mogao bi poslužiti kao približni i vrlo šarmantni reper.

U romanu “Belo odelo”, kao i u scenariju, provereni recept – okupiš različite ličnosti na jednom mestu, vozu, autobusu, podzemlju, i onda ih pustiš da govore i deluju, iz toga uvek ispadne nešto – koji bez bitnijih izmena funkcioniše već gotovo dve decenije u našem filmu i u pozorištu, pružio je Ristovskom solidnu osnovu za razvijanje sopstvene priče o malom čoveku kao potrošnom materijalu lokalne i svetske istorije. Piščeva slika sveta, kao kalambura na točkovima, obogaćena je u romanu melanholično-humornim razmišljanjima glavnog junaka, njegovom naivnom zapitanošću nad sudbinom sveta u kojoj i on ima jednu malu, nevažnu ulogu, i, nadasve, njegovom odvažnošću da tu i takvu ulogu, baš kao na filmu, odigra do kraja.

”Još”

 

Brzo smenjivanje tragičnih i komičnih prizora sa prizorima u kojima dominiraju elementi melodrame i fantastike, ulični humor baziran na gegu i dosetki i onaj “sa zadrškom”, mentalitet podneblja sa svim svojim zanosima i zastrašujućim jadom, sve je to, sa manje ili više spretnosti, upakovano u stari kliše koji počiva na verovanju da čovek u poslednjim trenucima pred smrt “vidi”, opet kao na filmu, celu svoju prošlost. Tako, “dva dana u dve sekunde” zastavnika Save sadrže u sebi sve opozicije koje sadrži i jedan prosečan ljudski život: ljubav i smrt, radost i tugu, svadbu i sahranu. Na nekoliko mesta u romanu ostvarene su briljantne epizode: susret sa bratom u Ravnom Selu, Karmen na vratima kupea ili nušićevska scena s Kapetanom i telegramom. Epizoda s lepom Rumunkom na prozoru voza, u čiju zadnjicu bulji junak razmišljajući o ljudskoj fiziologiji i njenim posledicama, predstavlja sjajan citat neprevazidjenog Rablea.

 

”Zatvori”

Iz recenzije Ljiljane Djurdjić

SVI KANDIDATI ZA OSCAR 1999.

  • Argentina, “Manuelita,” Manuel Garcia Ferre, director
  • Austria, “Northern Skirts,” Barbara Albert, director
  • Belgium, “Rosetta,” Luc and Jean-Pierre Dardenne, directors
  • Bhutan, “The Cup,” Khyentse Norbu, director
  • Brazil, “Orfeu,” Carlos Diegues, director
  • Canada, “Set Me Free,” Lea Pool, director
  • China, “Lover’s Grief over the Yellow River,” Feng Xiao Ning, director
  • Colombia, “Time Out,” Sergio Cabrera, director
  • Croatia, “Red Dust,” Zrinko Ogresta, director
  • Czech Republic, “Return of the Idiot,” Sasa Gedeon, director
  • Denmark, “Mifune,” Soren Kragh-Jacobsen, director
  • Finland, “The Tough Ones,” Aleksi Makela, director
  • France, “East-West,” Regis Wargnier, director
  • Georgia, “Here Comes the Dawn,” Zaza Urushadze, director
  • Germany, “Aimee & Jaguar,” Max Farberbock, director
  • Greece, “From the Edge of the City,” Constantinos Giannaris, director
  • Hong Kong, “Ordinary Heroes,” Ann Hui, director
  • Hungary, “The Lord’s Lantern in Budapest,” Miklos Jancso, director
  • Iceland, “The Honour of the House,” Gudny Halldorsdottir, director
  • India, “Earth,” Deepa Mehta, director
  • Indonesia, “Sri,” Marselli Sumarno, director
  • Iran, “The Colours of Paradise,” Majid Majidi, director
  • Israel, “Yana’s Friend,” Arik Kaplun, director
  • Italy, “Not of this World,” Giuseppe Piccioni, director
  • Japan, “Railroad Man,” Yasuo Furuhata, director
  • Lebanon, “Around the Pink House,” Khalil Joreige & Joana Hadjithomas, directors
  • Mexico, “El Coronel no tiene quien le escriba,” Arturo Ripstein, director
  • Nepal, “Caravan,” Eric Valli, director
  • The Netherlands, “Scratches in the Table,” Ineke Houtman, director
  • Norway, “The Prompter,” Hilde Heier, director
  • Peru, “Captain Pantoja and the Special Services,” Francisco J. Lombardi, director
  • The Philippines, “The Kite,” Gil M. Portes, director
  • Poland, “Pan Tadeusz,” Andrzej Wajda, director
  • Portugal, “The Mutants,” Teresa Villaverde, director
  • Romania, “The Famous Paparazzo“, Nicolae Margineanu, director
  • Russia, “Moloch,” Alexander Sokurov, director
  • Slovakia, “All My Loved Ones,” Matej Minac, director
  • Spain, “All About My Mother,” Pedro Almodovar, director
  • Sweden, “Under the Sun,” Colin Nutley, director
  • Switzerland, “Beresina, or The Last Days of Switzerland,” Daniel Schmid, director
  • Tajikistan, “Luna Papa,” Bakhtiar Khudojnazarov, director
  • Taiwan, “March of Happiness,” Lin Cheng-sheng, director
  • Turkey, “Mrs. Salkim’s Diamonds,” Tomris Gintlioglu, director
  • United Kingdom (Wales), “Solomon and Gaenor,” Paul Morrison, director
  • Venezuela, “Glue Sniffer,” Elia Schneider, director
  • Vietnam, “Three Seasons,” Tony Bui, director
  • Yugoslavia, “The White Suit,” Lazar Ristovski, director.