Plavi cvijet

Film Plavi cvijet film je o ženi, majci i kćeri, a u njegovom je središtu sredovečna Mirjana, službenica u zagrebačkoj fabrici konca. Na dan proslave 20. godišnjice rada, Mirjanini susreti i razgovori s bližnjima osvetljavaju delove njenog života: onaj iza nje, onaj koji vodi i onaj koji joj tek predstoji.

Scenarista filma je Ivor Martinić uz saradnju reditelja Ogreste, a u filmu glume Vanja Ćirić, Anja Šovagović Despot, Tea Harčević, Nikša Butijer, Doris Šarić-Kukuljica, Alen Liverić i drugi. Producent filma je Ivan Maloča, direktor fotografije Branko Linta, montažer Tomislav Pavlic, a autori muzike Dino Osmanagić i Kristijan Koščica.

Plavi cvijet, koji je sredinom aprila doživeo svetsku premijeru u glavnom programu 43. Moskovskog međunarodnog filmskog festivala na kojem ga je publika proglasila trećim najboljim ostvarenjem festivala, a pre nekoliko dana nominovan je za međunarodnu filmsku nagradu ‘East-West Golden Arch’‘, snimljen je u produkciji Interfilma iz Zagreba, te koprodukciji Zillion filma iz Beograda i Hrvatske radiotelevizije, a uz podršku HAVC-a i FCS-a.

”Zatvori”

Film emotivno lako uvlači gledaoca u sebe i na dubinski način preispituje odnos između majke i ćerke. Tri noseće ženske uloge maestralno su odigrale Vanja Ćirić, Anja Šovagović Despot i Tea Harčević.

*Kako ste doživeli premijeru vašeg filma na Paliću zajedno sa publikom, pratite li njihove reakcije i da li vam je to važno?

– U prilikama kad zajedno s publikom gledam svoj film osluškujem tišine u publici za vrijeme scena za koje mislim da zaslužuju potpunu tišinu u dvorani. To sam doživio i za vrijeme projekcije na Paliću i to me je ispunilo mirom. Ta tišina u dvorani puno govori, kad nema komešanja, kad su gledatelji prikovani za sjedala i u punoj usredotočenosti na film.

*Rekli ste da ste s ovim filmom želeli da se odmaknete od angažovanih tema o pandemiji, izbeglicama i tako dalje. Zbog čega se iskonske teme koje se tiču porodice ne doživljavaju kao angažovane, zašto ste vi imali dilemu da ćete možda delovati manje provokativno ako se bavite onim što svakom predstavlja utočište, u kakvom društvu živimo ako imamo strah od pitanja koja nas se najviše tiču?

– Iskonske teme o kakvima govorite a koje su vezane uz obitelj, mogu biti „angažirane“ i danas ali mi se čini ipak teško a da se ne posegne za općim mjestima kakva strše s naslovnica većine medija, na primjer nasilja u obitelji, zlostavljanja žena, djece, homoseksualnih pojedinaca u obitelji i slično. Zadnji sam koji bih dezavuirao i omalovažio takve probleme, ali su oni jednostavno postali profani mainstream po kojemu jašu i oni koji trebaju i oni koji ne trebaju. Jednostavno, to je danas „in“, nose se takve teme, a populističko-senzacionalistički način na koji im se pristupa samo odmaže u ozbiljnom sagledavanju takvih problema. Čini mi se, naime, da se danas pokušava biti umjetnički intrigantan samo ako se baviš ozbiljnim iščašenjima u ljudima. Ja sam se nastojao vratiti onom uobičajenom, većini od nas bliskom obrascu ponašanja većine ljudi koje krije more toga intrigantnog, uzbudljivog, tužnog, bolnog, smiješnog i lijepog, a što sve danas nerijetko biva gurnuto pod tepih u najezdi brojnih oblika iščašenih ponašanja.

*U fokusu ovog filma su Mirjana, njena majka i ćerka. Veoma ubedljivo ste dočarali dinamiku odnosa između tri žene različitih generacija i moraću da vam postavim isto pitanje kao i reditelju Kristijanu Pecoldu, da li možda kroz ženske likove lakše govorite o svojim emocijama i stavovima o svetu?

– Lako moguće. Kao muškarac nedvojbeno u sebi prepoznajem i onu tzv. žensku stranu, naglašeno senzibilnu i ne libim se pustiti joj da se stvaralački maksimalno izrazi i razigra.

*Retko kada u filmovima sa ovih prostora možemo da vidimo motiv konkurencije između žena različitih generacija iz iste porodice kao u ovom. Zašto vam je bilo važno da o tome progovorite?

– Riječ je o vrlo čestom obrascu ponašanja među ženama u istoj obitelji koji mi je psihološki zanimljiv i umjetnički poticajan. Baveći se time nastojim doseći katarzu tih likova, ali i potaknuti katarzu u svih onih koji to putem moga filma gledaju. Za mene u svakom slučaju uzbudljiv umjetnički ciklus.

*Tri noseća ženska lika u ovom filmu stalno zvocaju i vazda zaborave nešto što bi trebale reći uz konstataciju da to verovatno onda i nije važno. Šta nam to stalno promiče u užurbanoj svakodnevici i da li je stvarno nebitno ako smo zaboravili?

– Nedvojbeno je da je upravo to što nam stalno promiče, a što nerijetko znamo okarakterizirati kao manje važno, zapravo ono najvažnije, ključno za naše odnose s najbližima. To su trenuci u kojima bismo trebali na trenutak stati na loptu u svojim životima, okrenuti se prema svojim najbližima, pogledati ih u oči i pokazati im koliko ih volimo, koliko su nam važni. Možda mislimo kako to svaki dan potvrđujemo svojom brigom i odricanjima za najbliže, ali jednako je važan upravo taj emotivni, izravan trenutak kad je čista emocija lišena svega pragmatičnoga jedini sadržaj koji razmjenjujemo s najbližim.

*Mirjana nosi plavu haljinu na proslavi dvadesetogodišnjice rada i dobija plavi cvet… Zašto ste odlučili da po njemu nazovete film?

– Nastojao sam da naslov donese nešto poetično i lijepo, a da istovremeno ne bude označen osobitom simbolikom, jednostavno da prirodno iznikne iz tkiva filma.

*Koproducent filma je naš poznati glumac Lazar Ristovski koji je podržao aktuelnog predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Jeste li to znali, razmišljate li o tome kada birate saradnike?

– Da, znao sam. Kad su politička stajališta u pitanju svatko od nas radi vlastite izbore i za njih ima vlastite razloge. Htjeli smo demokraciju i imamo je, barem je mi u Hrvatskoj živimo u popriličnoj mjeri. Ako dopustimo da nam nečiji osobni politički izbor kreira odnos prema toj osobi to onda više govori o nama samima nego o toj osobi. Svjedoči o našoj skučenosti, nesposobnosti prihvaćanja onoga što pojam demokracije i slobodnog mišljenja uopće predstavlja.

*Vaša izjava „Kad god ste u dilemi, poslušajte što je govorio predsjednik Tuđman“ je mnoge zbunila. Da li ste kad ste to rekli mislili na politički pragmatizam ili se slažete s celom ideologijom Franje Tuđmana?

– Kad govorite o ideologiji Franje Tuđmana, lako bismo mogli upasti u različito tumačenje i razumijevanje te složenice. Nedvojbeno je da je mi u Hrvatskoj, ili barem veliki dio nas u Hrvatskoj, shvaća i razumije drugačije od većine ljudi u Srbiji. Za mene ona predstavlja državnu samostalnost, potpunu ravnopravnost sviju neovisno o bilo kojoj odrednici, nacionalnoj, rasnoj, klasnoj, rodnoj, otvorenost prema susjedima i zreo i čist odnos prema vlastitoj povijesti, prema svemu svijetlom u njoj, ali i prema svakoj mrlji iz te povijesti.

„Za mene je beskrajno važno da znam tko sam, ali i da drugi to znaju“

* Koliko je u Hrvatskoj važno kojoj političkoj struji pripadaju umetnici?

– Politički afiniteti pojedinih stvaralaca u Hrvatskoj ni po čemu ne utječu na njihovu mogućnost rada ili dostupnost javnog financiranja njihovih djela. Područje filma za to je najbolji primjer, filmove stvaraju autori svih mogućih političkih opredjeljenja. Za punu procjenu neke osobe za mene postoji isključivo, ponavljam,isključivo i samo jedan kriterij – je li zrela ili nije. Da bi netko bio zreo morao bi bezuvjetno biti sposoban ući u tuđe cipele. Baš poput redatelja koji određen sadržaj mora moći doživjeti i percipirati iz pozicije svakog od likova u svom filmu, tako i zrela osoba mora nastojati situacije, događaje, pa i ljude vidjeti i doživjeti i iz njihovih pozicija. Jedino se tako stvaraju mostovi prema drugima i drugačijima. I onda kad se naši svjetonazori, politička i druga stajališta razlikuju od onih u drugih. Za mene je beskrajno važno da znam tko sam, ali i da drugi to znaju. Čini mi se kako je upravo ta činjenica jedna od ključnih u mom dugom i rijetko lijepom suodnosu s brojnim srpskim kolegama, ali prijateljima i prijateljicama iz Srbije.

”Zatvori”

– Ono što je poveznica sa ostalim mojim filmovima je moja preokupacija ženskim likovima. U ovom vremenu u kome živimo, koje je prepuno velikih tema i problema kao što su pandemija, međunacionalni sukobi, izbeglice, meni se učinilo da bi trebalo da se pozabavim suštinskim problemima koji zapravo muče svakog od nas pojedinačno. To su teme poput porodice i ljubavi. Takve teme nam ponekad i promiču jer su autori zatrpani velikim sadržajima.

To su, kako bi kritičari rekli, jednostavne teme koje su vrlo komplikovane.

– Kroz taj teret se prelama sva silina ženskih odnosa – dodaje autor.

– Ulazeći u ovaj film strahovao sam da li ću ovom temom biti nezanimljiv, neprovokativan i konzervativan. Reakcije publike i pozivi na festivale dokaz su da je moj strah bio neosnovan.

U Glavnom programu Festivala večeras će biti prikazani filmovi “Gripa Petrovljevih” Kirila Serebrenikova i “Kopilot” Ane Zohre Berašed. U bioskopu “Abazija” biće specijalna projekcija filma “Sedam hiljada duša” Sanjina Mirića o stradanju srpskih i ruskih vojnika u austrougraskim logorima na prostoru današnje Češke.

”Zatvori”

Film “Plavi cvijet” uvršten je na listu od 38 najboljih dugometražnih igranih filmova iz tog područja među kojima će žiri, sastavljen od 24 ugledna filmska kritičara i kritičarki iz celoga sveta birati najbolje u nekoliko kategorija, od najboljeg filma, režije, scenarija, glavne ženske i muške uloge itd. Svečana dodela nagrade održaće u Moskvi u novembru ove godine.

Film “Plavi cvijet” nastao je u produkciji Inter filma iz Zagreba, Zillion filma iz Beograda i Hrvatske radiotelevizije. Svetsku premijeru imao je u aprilu ove godine u sklopu glavnog programa 43. Moskovskog međunarodnog filmskog festivala. Hrvatsku premijeru doživeće 20. jula ove godine na 68. Pulskom filmskom festivalu.

”Zatvori”

InterMedia (Denis Stupnikov) ističe kako je očaravajuće opipljivo otuđenje koje postoji između heroina (Vanja Ćirić i Anja Šovagović Despot u glavnim ulogama), iako se čini da za to ne postoje formalni razlozi. Istovremeno je osigurana katarza i glavni cilj, izražen u izvrsnoj frazi u finalu filma.

Livejournal u dva odvojena teksta podvlači kako je odnos majke i ćerke prikazan dijalozima koji govore toliko puno, ali nikad nema mesta za nešto „nevažno“ što svako zaboravi da kaže drugome. Simbol neizrečenih reči je reka, metafora samoga života, koja teče vrlo blizu kuće, ali uz obale kojima junakinje nikada ne hodaju. Upravo je „nevažno“ ono najvažnije što bi bliski ljudi barem ponekad trebalo da kažu ili učine jedno drugome – ljubav.

U drugom tekstu ističe se kako je reč o delu koje govori o nekoliko dana u životu žena tri generacije – klasičan evropski film kakav volimo. Nešto poput najboljih primera sovjetske kinematografije… Predivan ženski portret u izvođenju Vanje Ćirić.

”Zatvori”

“U nimalo optimističnim vremenima u kakvima živimo, poziv moskovskog festivala doživljavam kao radost i povlasticu. Radost zato jer će mi film doživeti svetsku premijeru u zemlji grandiozne kulture, a povlasticu jer će to biti na jednom od najvećih svetskih festivala na kojem do sada nisam učestvovao“, izjavio je reditelj Ogresta. Producent Ivan Maloča takođe ne krije radost: „Mislim da neću preterati ako primetim da je ovo poseban trenutak kako za nas tako i za hrvatsku kulturu. Pandemijske okolnosti najveću štetu učinile su upravo kulturi, a moskovski festival je nakon niza velikih svetskih kulturnih događaja koji su ili otkazani ili održani online prvi koji će se dogoditi uživo, dakle u okolnostima jedino prirodnim za kulturu. Rusija je zemlja u kojoj su se brojne važne stvari dogodile prvi put pa je tako i s povratkom „normalnog“ u kulturi“.

Plavi cvijet je film o ženi, film o majci i kćerki, porodici, ljubavi, sebičnosti i samoći. Kroz perspektivu sredovečne Mirjane, službenice u maloj zagrebačkoj fabrici konca, slika njenu borbu za vlastiti komad životne sreće. U danu kad se za nju priprema skromna svečanost povodom 20 godina rada u fabrici, situacije koje joj se događaju u odnosima s bližnjima, osvetljavaju čitav njen život. Onaj koji je prošla i živi, ali i onaj koji joj predstoji. Plavi cvijet je film koji nas upućuje na stalne lične rekapitulacije i budi emotivne asocijacije.

Glavne uloge tumače Vanja Ćirić kao Mirjana i Anja Šovagović Despot kao Mirjanina majka Violeta, ujedno prvi put i kao baka na filmu. Tu je i mlada debitantkinja Tea Harčević u ulozi Mirjanine kćerke Veronike. U filmu igraju i Nikša Butijer, Doris Šarić-Kukuljica, Alen Liverić i drugi. Koproducent filma je proslavljeni glumac i producent Lazar Ristovski, scenarista je Ivor Martinić u saradnji s rediteljem Ogrestom, direktor fotografije Branko Linta, a montažer Tomislav Pavlic. Autori muzike su Dino Osmanagić i Kristijan Koščica, kostimografkinja Katarina Zaninović, scenografkinja Maja Merlić, a masku je izradila Slavica Šnur.

Film je snimljen sredstvima HAVC-a iz Zagreba, FCS-e iz Beograda i Hrvatske radio-televizije, a u produkciji Interfilma iz Zagreba i koprodukciji Zillion filma iz Beograda. Distributer je Blitz Film & Video Distribution. Hrvatska premijera očekuje se na ovogodišnjem pulskom filmskom festivalu.

”Zatvori”